Thursday, February 23, 2012

Uticaj shpanske kinematografije na Dijasporin ljubavni zhivot

Hola, como estás? Me llamos Controvertida la Diáspora. Tengo cuarenti tres años.
Ovo bi otprilike znachilo zdravo, kako si? Vikam se Tarzan. Imam 43 godine.
Ide shpanski ko mleko pa kad u septembru odem u Barselonu i sretnem Penelopu da joj znam rechi kako je lepa bash ko zrele vishnje shpanske :) Ovako bi to zvuchalo:

Ja: "Penelopa, eres hermosa como una cereza madura española".

Penelopa: "Oh Diáspora, llévame contigo por favor".

Ja: "sí mi amor..."

Wednesday, February 15, 2012

Mislim dakle gdje sam

Ako je milion majmuna koji kucaju milion godina na pisachu mashinu u stanju otkucati Shekspira, onda su velike shanse da ja, ovakav isti, josh negdje postojim.

Tuesday, February 14, 2012

Zavichaj

I koliko god chovjek da se bori ne mozhe ovim Boshnjacima, Srbima i Hrvatima nikako stati u kraj. Ovakav kakav sam, sam osudjen da budem jedinka i bez ikakve zavichajne pripadnosti, jer iako musliman ili po modernistichki "Boshnjak" ne uklapam se bash jer sviram i pjevam "srpske" pjesme. Srbima ne valjam jer pjevam "muslimanske", takodje i Hrvatima. Ne vjerujem da chovjek mozhe imati dva zavichaja (pritom mislim na Bosnu i Australiju) jer koliko se sjecham zavichaj je ono gdje si se rodio i odrastao, a to je u mom sluchaju eseferjot, a toga vishe nema. Ovi novi zavichaji mi se ne svidjaju jer su lopovi i primitivci preuzeli na sebe odgovornost za sve nas, svak' pod svoj nacionalno-vjersko-fashistichki kishobran pa ako nisi s njima nisi nigdje i nikakva druga organizovana (da ne kazhem gradjanska) skupina ne postoji, te smo mi 'vaki osudjeni da prihvatimo Australiju kao zavichaj iako ona to nikada neche biti.

Biti Bosanac-dijasporash, baviti se muzikom, pjevati na maternjem jeziku i istovremeno biti gradjanske provenijencije skoro pa znachi biti lud; osim ako ne zhelish praviti kompromise, tu i tamo poklopiti se ushima i povinovati se prohtjevima produzhenih ruku onih zavichajnih fashista i njihovih hushkachkih politika. Mozhda je i vrijeme da nas odnese voda.

Sunday, February 5, 2012

Umjesto da chill, ja se satra'

...je rechenica izrechena u ochaju dok sam sa grchem na licu pokushavao da "in the real time" dakle paralelno sa pjevanjem glavnog ejbija skinem akorde te neke pjesme koju je vech dakle pjevala.
Pratim vech godinama raspad ove planete i konachno neki dan skontah kako da se moja porodica i ja spasimo od sigurne propasti. Dakle plan je da namuntam gazdu u preduzechu da me pusti da mu za nekih recimo 25% sadashnje plate radim iz Nepala. Zashto Nepal? Pa zato shto je tu ako se ne varam Himalaja, Mount Everest i ljudske nastambe na nadmorskim visinama gdje su rekao bih manje shanse da nas more proguta. Postoji neshto shto se zove Nepal Wireless Networking project shto koshta $1 mjesechno zahvaljujuchi chemu bih bio u stanju "to work for the man" 38 sati sedmichno, naviknuti se na seoski zhivot u visinama Himalaja i onda kako stocharsko agrarski biznis pochne da cvijeta tako postepeno prekinem veze sa ovom usranom i na propast osudjenom zapadnjachkom civilizacijom. Uto che se otopiti glecheri, otvorit che se mora, Nepal che postati Noina Barka sa klimom Californije, a ja chu biti jedan par stotina hiljada prezhivjelih zemljana koji che s koljena na koljeno prenositi priche o jednoh skoro nestvarnoj proshlosti.. i govoriti: bila jednom jedna Zemlja...

Thursday, February 2, 2012

Nemati pa imati volje

"To su normalni ciklusi" kaze mi haver, Aussie, a ja sve nekako tragichno i dramatichno vidim. Nesretan i nezadovoljan sam, a vjerovatno pretjerujem. Dodjem na posao i klikchem onim mishem, otvaram i zatvaram windowse ko sad bozhe neshto vazhno radim. Pogotovo volim kada je bar na jednom od tih windowsa neki diagram, sa shto vishe entiteta, linija i ikonica pa mi neko onda u prolazu dobaci i kazhe - izgleda komplikovano.
Nemam volje, a mish sam da trazhim novi posao, a i kako ne bi bio kad svaki dan chitam kako se ljudi otpushtaju s posla iz raznoraznih sektora, a u ovom preduzechu imam nagomilano svashta neshto i da me se rijeshe morali bi prvo dobro kesu da odrijeshe.
Imali smo svirku, bosanci rokeri organizovali, odabrali mi repertoar, izbacili sve shto iole mirishe na narodnjak, kad ono prvi nazovimo ga artist koji je nastupio te vecheri uz midi podlogu odpjeva narodnjak Dine Merlina zvani "Bashka ti". E jebi ga. Ostatak vecheri, kao i nasha svirka, bili su katastrofa. Ne ponovilo se.
Jedna od rijetkih svijetlih tachaka je ta shto je moj direktni podmladak mushkog roda juche savladao dva nova ritma na bubnju, od chega sam na ovaj drugi posebno ponosan jer se po fusu (hi-hat) udara u kontri u odnosu na kako bi se normalne chetvrtinke u rock beat-u svirale "na prvu". E, mali udara "na drugu", a ja odmah dobijem ponovo volju za zhivotom i snagu bash poput rahmetli Himze Polovine kad ga emocije zajme u "Emini" pa njezhnim glasom kaze: "Emina, izvalichu direk...".