Sporna Dijaspora

Uticaj shpanske kinematografije na Dijasporin ljubavni zhivot

2012-02-23T15:09:00.002-08:00

Hola, como estás? Me llamos Controvertida la Diáspora. Tengo cuarenti tres años.
Ovo bi otprilike znachilo zdravo, kako si? Vikam se Tarzan. Imam 43 godine.
Ide shpanski ko mleko pa kad u septembru odem u Barselonu i sretnem Penelopu da joj znam rechi kako je lepa bash ko zrele vishnje shpanske :) Ovako bi to zvuchalo:

Ja: "Penelopa, eres hermosa como una cereza madura española".

Penelopa: "Oh Diáspora, llévame contigo por favor".

Ja: "sí mi amor..."

Mislim dakle gdje sam

2012-02-15T18:54:00.001-08:00

Ako je milion majmuna koji kucaju milion godina na pisachu mashinu u stanju otkucati Shekspira, onda su velike shanse da ja, ovakav isti, josh negdje postojim.

Zavichaj

2012-02-14T14:44:00.000-08:00

I koliko god chovjek da se bori ne mozhe ovim Boshnjacima, Srbima i Hrvatima nikako stati u kraj. Ovakav kakav sam, sam osudjen da budem jedinka i bez ikakve zavichajne pripadnosti, jer iako musliman ili po modernistichki "Boshnjak" ne uklapam se bash jer sviram i pjevam "srpske" pjesme. Srbima ne valjam jer pjevam "muslimanske", takodje i Hrvatima. Ne vjerujem da chovjek mozhe imati dva zavichaja (pritom mislim na Bosnu i Australiju) jer koliko se sjecham zavichaj je ono gdje si se rodio i odrastao, a to je u mom sluchaju eseferjot, a toga vishe nema. Ovi novi zavichaji mi se ne svidjaju jer su lopovi i primitivci preuzeli na sebe odgovornost za sve nas, svak' pod svoj nacionalno-vjersko-fashistichki kishobran pa ako nisi s njima nisi nigdje i nikakva druga organizovana (da ne kazhem gradjanska) skupina ne postoji, te smo mi 'vaki osudjeni da prihvatimo Australiju kao zavichaj iako ona to nikada neche biti.

Biti Bosanac-dijasporash, baviti se muzikom, pjevati na maternjem jeziku i istovremeno biti gradjanske provenijencije skoro pa znachi biti lud; osim ako ne zhelish praviti kompromise, tu i tamo poklopiti se ushima i povinovati se prohtjevima produzhenih ruku onih zavichajnih fashista i njihovih hushkachkih politika. Mozhda je i vrijeme da nas odnese voda.

Umjesto da chill, ja se satra'

2012-02-05T14:15:00.000-08:00

...je rechenica izrechena u ochaju dok sam sa grchem na licu pokushavao da "in the real time" dakle paralelno sa pjevanjem glavnog ejbija skinem akorde te neke pjesme koju je vech dakle pjevala.
Pratim vech godinama raspad ove planete i konachno neki dan skontah kako da se moja porodica i ja spasimo od sigurne propasti. Dakle plan je da namuntam gazdu u preduzechu da me pusti da mu za nekih recimo 25% sadashnje plate radim iz Nepala. Zashto Nepal? Pa zato shto je tu ako se ne varam Himalaja, Mount Everest i ljudske nastambe na nadmorskim visinama gdje su rekao bih manje shanse da nas more proguta. Postoji neshto shto se zove Nepal Wireless Networking project shto koshta $1 mjesechno zahvaljujuchi chemu bih bio u stanju "to work for the man" 38 sati sedmichno, naviknuti se na seoski zhivot u visinama Himalaja i onda kako stocharsko agrarski biznis pochne da cvijeta tako postepeno prekinem veze sa ovom usranom i na propast osudjenom zapadnjachkom civilizacijom. Uto che se otopiti glecheri, otvorit che se mora, Nepal che postati Noina Barka sa klimom Californije, a ja chu biti jedan par stotina hiljada prezhivjelih zemljana koji che s koljena na koljeno prenositi priche o jednoh skoro nestvarnoj proshlosti.. i govoriti: bila jednom jedna Zemlja...

Nemati pa imati volje

2012-02-02T14:06:00.001-08:00

"To su normalni ciklusi" kaze mi haver, Aussie, a ja sve nekako tragichno i dramatichno vidim. Nesretan i nezadovoljan sam, a vjerovatno pretjerujem. Dodjem na posao i klikchem onim mishem, otvaram i zatvaram windowse ko sad bozhe neshto vazhno radim. Pogotovo volim kada je bar na jednom od tih windowsa neki diagram, sa shto vishe entiteta, linija i ikonica pa mi neko onda u prolazu dobaci i kazhe - izgleda komplikovano.
Nemam volje, a mish sam da trazhim novi posao, a i kako ne bi bio kad svaki dan chitam kako se ljudi otpushtaju s posla iz raznoraznih sektora, a u ovom preduzechu imam nagomilano svashta neshto i da me se rijeshe morali bi prvo dobro kesu da odrijeshe.
Imali smo svirku, bosanci rokeri organizovali, odabrali mi repertoar, izbacili sve shto iole mirishe na narodnjak, kad ono prvi nazovimo ga artist koji je nastupio te vecheri uz midi podlogu odpjeva narodnjak Dine Merlina zvani "Bashka ti". E jebi ga. Ostatak vecheri, kao i nasha svirka, bili su katastrofa. Ne ponovilo se.
Jedna od rijetkih svijetlih tachaka je ta shto je moj direktni podmladak mushkog roda juche savladao dva nova ritma na bubnju, od chega sam na ovaj drugi posebno ponosan jer se po fusu (hi-hat) udara u kontri u odnosu na kako bi se normalne chetvrtinke u rock beat-u svirale "na prvu". E, mali udara "na drugu", a ja odmah dobijem ponovo volju za zhivotom i snagu bash poput rahmetli Himze Polovine kad ga emocije zajme u "Emini" pa njezhnim glasom kaze: "Emina, izvalichu direk...".

Ja, pichich...

2012-01-24T19:20:00.000-08:00

Kazhem juche svom devetogodishnjem sinu kako sam upisao kurs shpanskog.
- 'Kad pochinje? Koji dani? Do koliko sati?'.
- 'Srijedom', velim ja. 'Deset srijeda zaredom dolazichu kuchi u 8 uveche umjesto u 6'.
- 'Pozhelichu te', kazhe on.
I kako da mi se srce ne pocijepa...

Sporna Diaspora's take on SFRJ

2012-01-22T04:27:00.000-08:00

Danas bi u Jugoslaviji zhivjelo 21.7 miliona ljudi, danas je vishe nema.
Kad malo skontam, jesmol se mi smanjili il nas je to samo puno u Dijaspori?

Novi Post

2012-01-19T16:29:00.000-08:00

Sto mu gromova, ledja su mi se ukochila. Vuchem se po ofisu shtosonokazhe ko prebijena machka. Jutros smo imali morning tea, skupio se chitav sprat, petak, casual day, znachi nema kravata i odijela, a ova jedna menadzerica koju ja od milja zovem bitch, koja je btw dobra koka al je bitch, pogleda me u mojoj novoj uskoj majici dugih rukava (zhena kupila) i farmerkama koje mi fakat super stoje i pita me - jesil to ti malo smrsho? Naravno kazem da jesam, a pomislih u sebi kako bi sigurno voljela da me malo pomazi :) "jesil to ti malo smrsho" ja uvijek nekako primim kao kompliment ili poziv na ples.

Zheni mi juche bio 40-ti rodjendan i potrudio sam se da joj dan uchinim shto ljepshim. Organizovao sam joj dostavu veeelikog buketa gerbera (njeno omiljeno) da joj stigne na posao pa da joj svi zavide, a onda je poslije odveo na tenis. Iza ponochi sam opet postao ono staro djubre.

Zhivotni tempo mi se malo zakuhao, vishe sam i oguglao na fakt da malo spavam i da bauljam na poslu negdje do ruchka kad se lagano budim i kao neshto odradim. Sinoch smo bili na tenisu, gledali Monfilsa i kreirali jednu od pvih uspomena u 2012-oj godini. Stalno se deshavaju neki derneci, izleti, razni muzichki angazhmani, nikako da ohanem i nikako da se odmorim. Godishnji tek u septembru, a ni tada nechu ohanuti jer planiram pored Sarajeva skoknuti i do Barcelone i Bankoka, dakle odmorichu se mozhda tek ona tri dana izmedju xmas-a i slijedeche Nove Godine. Nego shta ima u Evropi? Hochel bit kakvog haosa skoro?

Shuti, dobro je

2011-11-10T16:20:00.000-08:00

Upravo smo prezhivjeli 11:11:11 AM, jedanestog Novembra 2011 godine ili kako se to josh mozhe napisati 11/11/11 11:11:11. Za sve one koje se nisu udale danas, ne brinite... Imate josh jednu shansu slijedeche godine kada bude 12/12/12 12:12:12 i onda kapak. Shto ste se udavale, udavale ste se...

Kako se postaje dijasporash po drugi put

2011-11-04T18:36:00.000-07:00

Sa ovom selidbom kontachno sam postao ono kako se po blogovima deklarishem a to je "dijaspora" pa josh sporna. Pobjegoh od Bosne evo josh jednom, ovaj put virtualno. Pobjegoh dakle sa bosanskog blogera jerbo nisam mogao da podnesem da se na svaki moj najnoviji post nakache kojekakve reklame koje samnom i onim shto ja pishem veze nemaju. Kont je jednostavan, hajmo iskoristiti popularnost blogera pa zaraditi malo para. Dobro, ja sam tu sitna riba, ali zashto se nije napravio neki biznis model pa blogeri koji imaju veliku posjechenost takodje imaju neku paru od toga.

Dakle bez mene. Lako mi je bilo pobjechi iz onog realnog i opipljivog bosanskog domena, a iz onog virtualnog vjerujte josh lakshe.

Viva la liberta!

A day in the life

2011-11-03T19:09:00.000-07:00

Drage moje Djerdanlije...
Frishko penzionisani kriketash koji kara poznatu holivudsku glumicu pojavio se jutros na naslovnoj stranici dnevnih novina skupa sa dotichnom te sa josh jednom isto tako poznatom holivudskom glumicom, da li Bozhe i nju kara? Shane Warne, Liz Hurley i Sarah Jessica Parker ukazali su se jutros dakle preko chitave strane kako sjede u svechanim tribinama uzhivajuchi u trci konja u svijetu u kojem svake sekunde se rodi pet ljudi, svake sekunde umre dvoje ljudi, svijetu koji je preshao cifru od sedam milijardi, svijetu ratova, gladi, zhedji i nepravde, svijetu u kojem nema nishta drugo da se stavi na naslovnu stranicu jednih novina osim ovo troje nesretnika koji su vjerovatno malo prije shto je ova slika okinuta shmrkali koku kroz glanjc novu novchanicu od $100.
Aferim.
Meni je danas petak, vrh moje sedmice, a ja nesretan jer ne znam kako da ubijem narednih osam sati do odlaska kuchi s posla. Jutros sam na izlasku iz kuche poljubio zhenu dok spava shto priznachu ne pamtim kad sam zadnji put uradio. Poljubio je pa malo odmakao glavu od njene njezhno je gledajuchi dok su mi se iz mozga, znam sto posto jer osjetih to, luchile nekakve tvari od kojih ti se popravlja raspolozhenje. Ovaj poljubac nema nikakve veze sa rizhotom od sinoch sa kojim me je dochekala niti sa piletinom kao ni sa onim kiselim kupusom zbog kojeg se bunila dok sam ga vadio iz frizhidera. On samo ima veze sa ljubavlju koja je jutros uspjela isplivati ispod naplavina moje nervoze, sujete i gluposti.